Mar 28, 2005

Život posle smrti

Postoji.
Išla sam ulicom nasmejana, vetar je pokušavao da mi zamrsi kosu, ali je uspevao samo da zalepi po koji pramen kose za moje usne lepljive od šminke. Bila sam nedodirljiva ili sam samo tako mislila. Dok sam naivna šetala u blizini neke zgrade neko me je gađao metalnim predmetom sa prozora. Udarac koji nisam očekivala srušio me je na zemlju, a smrt je nastupila momentalno. Nije bilo borbe ili pregovora sa njom.

Bio je to kraj sna. Probudila sam se sa bolom u mišićima. Trebalo mi je još sna. Otvorila sam prozor i pustila svež jutarnji vazduh da mi razbristri glavu pijanu od udarca. Bolelo me je to mesto. Želela sam da pobegnem od bola, ali sam se svakog jutra u naredne dve nedelje budila sa njim. On je hteo da ostane.

Nikada ne potcenite moć regeneracije. Bol u kom sam gorela danima je rodio novi život u meni i sada je jači nego ikada. Može i čitava zgrada da padne na mene, stvari više ne liče na sebe u prošlosti. Nikad više ista. Sada jaka i spremna za šetnju po zvezdanom nebu ili dnu okeana... kao superheroj, opremljena od strane Gospodina Q lično, imam skriveno oružje u svakom prstu.

Nema više straha.

Blog Archive