Jan 27, 2005

Da li je sneg u januaru nešto egzotično?

I zašto je sneg u sred zime iznenadio gradska javna preduzeća?

Jaooo, što bih ja volela da me puste da samo malo pomotam one radnike, evo već zamišljam sebe kako trljam dlanovima i bacam se na analize... Kome ide koja uloga, kako napraviti idealnu organizaciju koja funkcioniše kao podmazana. Oh da, oni imaju i viška radnika. Zaista ne znam šta rade svi ti ljudi u kancelarijama... Da li je njih sramota ili misle da im to pripada, da je neotuđiv deo njihove ličnosti taj posao i plata za ništa?

Naravno da je lako biti tiranin i lupati otkaze. Ono što je umetnost i prava magija je kako jednog čoveka motivisati na akciju sa određenim ciljem...
a taj cilj je nametnut spolja... dakle, prvo ga čovek mora prihvatiti kao svoj, a tek onda raditi na njemu
a kako da ga čovek prihvati kao svoj?
da li su menadžeri manipulatori koji zloupotrebljavaju ljudske potrebe tj. frustracije izazvane nedostatkom nečega ili su oni ljudi koji čine druge srećnima jer im pružaju iluziju da oni zapravo rade ono što žele... kada u stvari samo donose profit i slavu svojim nadređenima. Jeste, reći će im hvala i biti veoma zahvalni, dobiće nagradu... ali oni će večno raditi za druge.

Motivacija je veoma intimna stvar, ne može se generalisati. Jedino što možemo znati gotovo sigurno za svakog čoveka je da mu je potreban vazduh, voda, hrana... možda i sex, mada je ovo diskutabilno.

Davno je poznato da ljudsko telo traži određenu hranu tj. namirnicu, a svaki organizam ima neki deficit tj. suficit i ne može se prepisati univerzalna dijeta. Slično tim telesnim potrebama, čovek nema jedinstvenu matricu onih drugih potreba... on traži ono što njemu konkretno nedostaje.

I eto nam problema ili ako više volite... izazova!

Jan 22, 2005

High on vitamins RECEPT

Noću ne mogu da spavam, legla sam u 5, probudila se u 10h, oči su mi crvene, a imam predavanja za nešto više od dva sata.

Ali nije to ništa, kakva koncentracija, entuzijazam, pa ja sam isijavala energiju, nije bilo reči o spavanju. Šta vitamini urade čoveku... sledi recept za moju vitaminsku bombu, daću vam normalnu dozu, a ja sam juče preterala izgleda...

1 cvekla (srednje veličine)
nekoliko šargarepa, nemam pojma koliko... as you like it
celer... takođe as you like it
2 jabuke
1 limun

sve to lepo očistite, ubacite u sokovnik i ispadne oko pola litre soka
celer ubije onaj zemljani ukus cvekle, pa ne morate da brinete za to

a, ako hoćete da ne spavate... recimo učite ili radite nešto važno, možete da ga popijete dva puta u toku dana

ali onda stvarno nemojte očekivati da vas okolina razume i prihvati

Novi blog

Izlazak u nepoznato, otvaranje vrata svemu što treba da izađe tj. uđe

http://otvorena-vrata.blogspot.com/

Takođe, konačno sam namestila da svi mogu da ostave komentar na post...
Ne morate biti registrovani član blogger-a da biste odbrusili nešto :)
eh, da... Laku noć

Jan 14, 2005

Ženske gaćice

Ako ste došli i ne zanimam vas ja, podeliću sa vama jednu intesantnu priču iz knjige "Komunikologija" Tijane Mandić. Knjiga je užasna, dosadna i potpuno neupotrebljiva, a ovo je jedini interesantan detalj iz iste.

Spomenuću ovde samo jedan modni detalj čiji nam istorijski razvoj i socijalna značenja danas izgledaju komična i zbunjujuća. Naime, radi se o ženskim gaćicama. Tek 1850-ih one su postale deo ženskog odevanja. Pre toga one se jednostavno nisu nosile. Podela odeće na mušku i žensku, jer su u početku svi nosili dugu košulju, donosi i tu komplikaciju oko donjeg dela ženske odeće. Znamo da ni srednjevekovne ni renesansne žene nisu nosile ništa ispod suknji. Tako je prilikom nekih ponašanja, na primer strasnije igre dolazilo do zbunjujućih prizora. Crkva je u XVI veku dekretima osudila nemoralni ples, koji je postao moralniji kada su se pojavile gaćice. Ali, komplikacije se ni tu ne završavaju. Retko ko ih je nosio i primarna funkcija im nije bila da greju svoje vlasnice. U početku su ih prvenstveno nosile mletačke kurtizane. Tako je taj odevni deo do 19. veka smatran besramnom odećom koju ne sme nositi jedna pristojna žena. Godine 1727. je u Parizu usred jedne predstave palo nešto sa plafona i ogolilo igračicu tako da je policija izdala dekret da više nijedna igračica ne sme stupiti na pozornicu bez gaćica. I tako su polako i ostale žene počele da ih nose "radi zdravlja" i one su bile prvenstvenog od vidrinog, dabrovog ili zečijeg krzna. Zanimljivo je takođe spomenuti intimni odevni inventar Napoleonove carice Žozefine "nekoliko stotina košulja, nekoliko tuceta spavaćica, bezbroj komada intimne odeće, ali samo dva para gaćica."

Ovo sam ja prvog dana pravoslavne nove godine

ha, ha, hahahahha
Kako je lepo biti ja.
Probudio me je telefon, kao što to obično biva dobrim danima.
Pošto se prvi put javljam staviću neku sliku, nadam se da ću vam se dopasti.
Znači ovo sam ja
tanannana
i ovde dolazi do problema, ne umem da ubacim sliku, ali evo je u susednom blogu

da li je ljubav reka koja teče u meni ili je ona more u kojem se kupam čak i kada tonem?

Blog Archive